Od glumice dramske sekcije do članice omladinskog odbora UNICEF-a

Ovaj serijal ću završiti pričom o sebi. Pisala sam sve ove tekstove do sada koje ste imali priliku da vidite i vodim ovaj projekat. Na nagovor ekipe iz organizacije pišem o tome kako sam ja mlada i uspešna osoba, pošto ne volim da pričam o tome nego da radim.

Zovem se Milana Kandić, imam 18 godina i učenica sam četvrtog razreda Medicinske škole, smer pedijatrijska sestra/tehničar u Somboru. Pored toga sam i koordinatorka volontera u Centru za razvoj zajednice LINK gde mnogo radim sa svojim vršnjacima i trudim se da stvorim sigurno okruženje za sve.

Verovatno se pitate otkud neko tako mlad pa koordinator? Moja priča počinje još 2015.  godine. Sa svojih 13 godina sam se priključila starijoj grupi glumaca u Somborskom edukativnom centru i pravili smo kratke predstave na temu vršnjačkog nasilja. Od tada kreće moje uključivanje u razne projekte koji su bili humanitarnog karaktera i u programe pomoći deci pri učenju. Kada  sam napunila 15 godina i zvanično kročila u svet mladih počela sam da posećujem seminare ljudskih prava po celoj Srbiji i da upoznajem mnoge divne ljude.  Kao neko ko je tada završavao osnovnu i prelazio u srednju školu imala sam problema da nađem društvo. Za njih sam uvek bila čudakinja jer sam volela da idem na seminare, interesovala sam se za politiku i uvek se više borila za druge nego za sebe. Nisam išla u noćne izlaske i nisam vodila očekivani stil života, pa sam vrlo često vreme provodila sa starijima koji su volonteri i zbog toga se formirala kao ličnost ranije od svojih vršnjaka. 

Kada sam krenula u srednju školu u početku sam imala problema zbog čestih putovanja, jer su se bunili profesori i poneki učenici iako sam ja sve postizala. Srećom, to nije dugo potrajalo, tako da trenutno imam ogromnu podršku za svoje vannastavne aktivnosti od strane pedagoškinje i direktorke Srednje medicinske škole „ Dr Ružica Rip“ koju pohađam. U prvoj godini srednje škole sam počela da se bavim mirovnim aktivizmom. Mirovni aktivizam za mene predstavlja način povezivanja sa mladima iz regiona i uočavanja da su nacionalne i religijske razlike nebitne. Svi mi mladi imamo neke slične probleme, pogotovo na Balkanu gde se mnogo seje mržnja od strane političara. Kao mirovni aktivista sam bila u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini na par seminara i upoznala ljude iz Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine sa kojima i dan danas sarađujem. Kroz seminare su se obrađivale teme kao što su ljudska prava, diskriminacija, ratovi devedesetih i slično. Za mene je najbitnija tema ratovi devedesetih jer se o tome ne priča u sklopu formalnog obrazovanja, a smatram da mladi imaju pravo da znaju istorijske činjenice. Najbitnija rečenica koju sam čula na jednom od kampova od strane moje tadašnje mentorke Valerije Forgić glasi: „Nijedan zločin nije počinio ceo narod, svaki zločinac ima svoje ime i prezime i njih treba i osuditi“.

Trenutno se bavim zaštitom i borbom za prava LGBTI+ osoba. U ovu sferu sam ušla 2019. godine kroz projekat „Genderize Me!“ koji se bavio temom rodnog identiteta u omladinskom radu. Trening je vodila Jelena Štulić, od koje sam tada mnogo toga naučila. Danas mi je ona koleginica u Centru za razvoj zajednice LINK i velika prijateljica. Zajedno sa jednim od volontera trenutno zagovaram bolji položaj LGBTI+ mladih u formalnom obrazovanju. Naš grad je vrlo zatvoren prema takvoj temi ali ne odustajem jer imam mnogo poznanika i prijatelja koji su imali problema samo zbog toga što se ne stide sebe.

Od 2015. godine želim da postanem članica saveta Ujedinjenih nacija. Vrlo sam uporna u tome i istrajna pa sam prošle godine bila primljena i u omladinski odbor Unicefa. Pre par nedelja mi se završio jednogodišnji mandat, gde sam sa mladima iz ostalih delova Srbije zagovarala potrebe mladih kod donosioca odluka iz Vlade Republike Srbije. Ovo je bilo jedno posebno iskustvo za mene i dalo mi je samo još veću snagu da ostvarim svoj san.

Za kraj bih dodala da sam pored svega  odlična učenica i polako  počinjem da se pripremam za upis na Medicinski fakultet. Moja poruka za mlade jeste da se sve stigne kad se hoće, kad nam se ne radi ili jednostavno nemamo motivaciju, uvek ćemo naći izgovor. Iskoristite svoje prilike, putujte, edukujte se i  širite svoje vidike kako biste živeli bolje.

Fotografija – Anđela Tripković

Tekst – Milana Kandić

LAP 2021